Činčile su pripadnici čopora. Ne smiju se držati pojedinačno, već uvijek najmanje po dvije. Istospolne jedinke se u pravilu dobro slažu ako nema u blizini jedinki suprotnog spola. Životinje bi trebale zajedno odrasti, ili ih, po mogućnosti, treba jednako stare združiti.
Držanje u paru nije preporučljivo.
Kastracija kod mužjaka je vrlo rizičan zahvat.
Ima čak slučajeva da kastrirani mužjak, nakon kastracije, više od svoje partnerice ne bude prihvaćen. Isto se tako često desi da kastracija ne uspije i ženka svejedno ostane skotna.
Smrt kao posljedica kastracije, nažalost nije rijetka.
Neki mužjaci činčile ne podnose narkozu dobro i uginu nekoliko tjedana nakon kastracije, naizgled bez razloga.
Također dolazi do alergija na materijal za šivanje, kao i upala na predjelu šavova.
Činčile mogu imati 2-3 legla godišnje, po leglu 1-4 mlada, rijetko i do 6 mladunčadi (u tom slučaju se treba ručno podignuti mlade, jer majke često uginu od poslijedica preopterećenja). To svakako ne izgleda odmah teško, ali imajte na umu da činčile jako dugo žive i činjenicu, da mladi vrlo brzo spolno sazriju, te se može razmnažanje vrlo lako oteti kontroli.
Mužjak pari i svoje kćeri, i napada sinove, tako da ih se treba odvojiti i držati odvojeno.
Ako ne želite profesionalno uzgajati činčile, onda se radije držite istospolnih parova.