Činčile: Kotači i tanjuri za trčanje

Prije su kotači za trčanje imali jako lošu reputaciju, ali s pravom: bili su premali, životinjice su dobile oštećenja kralježnice od trčanja na njima. Kotači su bili opasni, često je dolazilo do povreda. Iz razloga dosade, stereotipnog ponašanja zbog krivo uređenih nastamba ili puno premalih, životinje su provodile previše vremena trčeći na kotačima. Pogled na činčilu u premalom kavezu, koja provodi vrijeme na kotaču trčeči, je dobro poznat, ali upravo zaštitnicima životinja nije drag.

Ta slika se zadnjih godina na svu sreću popravila. Kotač za trčanje je danas samo jedan od opreme u velikim, pravilno namještenim nastambama. Pravilno držane činčile imaju puno posla: kopaju i igraju se u stelji, kupaju u pijesku, traže hranu. Svejedno se činčila ne želi odreći tu i tamo dobrog trčanja. U svojoj domovini trče puno i daleko preko pjeskovitog tla kako bi došli do svojih izvora hrane. Dakle, nisu samo kopači i grebači, već i trkači. Trčanje u kotaču služi i oslobađanju od stresa.

Bez obzira koliko je nastamba velika, kako bi činčile mogle povremeno stvarno trčati, potreban im je kotač za trčanje.

Slijedeće karakteristike mora imati kotač za trčanje kako činčilama ne bi prouzrokovao povrede ili oštećenja i služio im kao sportska sprava:

• idealna veličina bi bila oko 30 cm u presjeku. Slobodno može biti i veći. U premalim kotačima dolazi do grbljenja kralježnice (sprijeda trči činčila visoko, straga dolje), krivo se troši, što činčili pričinjava bolove, a u najgorem slučaju može doći i do diskus hernije.
• Kotač nora biti posve zatvoren - ne smije biti od žice da se šapice ne bi zakvačile. Strana po kojoj ulazi u kotač bi trebala biti otvorena.
• Predio za trčanje mora biti posve zatvoren. Ne smije imati otvore u koji se može činčila zaplesti. Površina za trčanje mora imati strukturu (ne preduboke utore ili prirodnu strukturu), po kojoj činčila može stabilno trčati. Ako ima površina letvice, ove moraju biti posve okruglo izbrušene i imati male razmake, kako bi činčila našla dobro uporište.
  U trgovinama ponuđeni kotači za trčanje sa zalijepljenim letvicama na površini za trčanje imaju trenutno preveliki razmak i letvice su za činčile prevelike! Preporučuje se letvice ukloniti i zamijeniti ih sa pločicom od pluta.
• Kotač bi trebao biti pričvršćen samo na zatvorenoj stranici. Obostrano visenje je uvijek izvor opasnosti, jer se mogu činčile zakačiti za mehanizam sa svojim repovima. Moderni kotači sa čvrstim stalkom su dobri. Ako se kotač malo gurne, ne bi smio odmah pasti na stranu. Teške drvene noge ili držači su za kotače poželjni.
• Kotač se mora lagano i jednakomjerno okretati bez da negdje preskače. Mehanizam za okretanje mora biti kvalitetan. Danas ima veliki broj povoljnih kotača koji na prvi pogled jako liče na skupe i kvalitetne drvene kotače, ali imaju nažalost jeftin mehanizam, loše kvalitete i nakon kratkog vremena počnu škripati, te životinji i vlasniku ne predstavljaju zadovoljstvo.
• Kotač mora biti od neotrovnog materijala. Ili od drveta koji ima zaštitu od urina, ili od neotrovne plastike koja ne puca ako je počnu gristi, ili od metala.

Nažalost su takvi preporučljivi kotači u trgovinama još uvijek jako teški za naći, većina kotača koji se kupe zajedno sa kavezom ili posebno, se sastoje od štetne mekane plastike, ili su premali ili imaju opasni sistem montaže.

Ovaj izum dolazi iz SAD i osmišljen je za činčile. Pritom se radi o kotaču za trčanje od metala, drva ili plastike koji na sredini ima mehanizam za okretanje. Kotač se pričvrsti na rub nastambe ili se postavi u nastambu.

Prednosti: Kotač se pričvrsti na rub nastambe i visi lagano koso na rubu, dok površina za trčanje stoji ravno. Kotači od metala ne mogu biti izglodani.

Nedostaci: Kod trčanja se činčile naginju po strani, a to se očituje po nagnutom repu na stranu. Trče na tanjuru uvijek u krug, što na dulje izaziva probleme sa zglobovima. Nespretne životinje mogu kod naglog zaustavljanja, silom uzgona biti katapultirane, što se nažalost dešava i češće nego bi htjeli, pa ima puno izvještaja o teškim povredama životinja.
Tanjuri od plastike i drveta budu izgriženi.

Nemojte nikad kupiti kugle za trčanje od plastike, takozvane jogging lopte ili slične igračke, kao auto sa kuglom, u koje se životinja zatvori kako bi se onda kuglala kroz stan. Ove kugle su vrlo opasne i ni u kojem slučaju nisu za životinje. U takvim se spravama mogu teško povrijediti, napr. kod sudara, padanja niz stepenice, nedostatka zraka zbog lošeg prozračivanja u zatvorenoj kugli, izloženi su stalnome stresu, kugle su često premale i izazivaju oštećenja kralježnice. Ako i izgleda da činčila u tome rado trči, u stvarnosti ima paničan strah i juri kako bi pobjegla. Ne može iz kugle izaći kada želi, osuđena je na trčanje u kugli. Ako i idu sami u kuglu, da li znate kada žele izaći iz nje i kada dobrovoljno trčanje prelazi u prisilno i postaje panično?