Činčile: Nemojte kupovati životinje u zoo trgovinama, a niti od neprovjerenih uzgajivača!
Nabavka
Ako i dalje želite činčilu, onda obratite prilikom nabavke pažnju na sljedeće:
Raspitajte se u azilima, udrugama ili prihvatilištu imaju li činčile koje čekaju novi dom. Često u njima čekaju drage životinjice nove domove, provjerite i na internet stranicama, oglasima i grupama. Od kupovine u zoo shopovima Vas želimo upozoriti i odgovoriti, jer su životinje tamo često krivo držane i nisu zdrave. Zbog gužve u zoo shopu, galame ljudi i djece, te drugih životinja, su činčile tamo ekstremno preplašene i stresirane, te kod kuće pokazuju znakove bolesti ili čak poremećeno ponašanje.
Pregledajte činčilu detaljno, obratite pažnju na krzno, izmet, da li je živahna, ima bistre okice i sl. Uzmite samo zdrave činčile kući. Ako imate želju za nekom posebnom bojom krzna, obavezno povedite poznavatelja sa sobom, jer se često standardna boja krzna prodaje pod "Safir" ili "Violet".
Obavezno tražite da Vam daju ili prodaju hranu na koju su naviknule i počnite ju tek nakon nekoliko dana lagano privakavati na novu hranu. Kod kuće bi na novog stanovnika već trebao čekati pripremljeni kavez. Nakon što ste činčile smjestili, ostavite ih par dana na miru, bez obzira koliko Vam to teško padalo.
Iako je zakon o zabrani uzgoja činčila za krzno kod nas na zabrani, svejedno još uvijek postoje farme koje ih izvoze u susjedne zemlje gdje te zabrane nema, te nemojte iste poticati kupujući činčile od njih.
Jedno malo razotkrivanje činjenica za sve koji još uvijek misle da je zoo trgovina jedno dobro mjesto za nabavku ljubimca. Svako malo uđu budući vlasnici životinja u prvi zoo shop koji im je usput i misle, ako u prodajnom odjelu sve izgleda uredno, nastambe za životinje su dovoljno velike, da je sve u najboljem redu i da bi se tamo mogao kupiti ljubimac. U slijedećem tekstu želimo pokazati kako to izgleda iza kulisa. Pri tome stoji pojam zoo trgovina za sve trgovine i dućane u kojima se mogu kupiti žive životinje, svejedno da li se pritom radi o specijaliziranim dućanima, trgovcima ili odjelima nekih drugih trgovina u kojima nude žive životinje.
Pijaca, plac sa malim životinjama i sl. su jedan još gori izbor za nabavku male životinje, jer se sa životinjama još gore postupa i dolaze iz još gorih uzgojnih uvjeta.
Većina trgovaca u zoo trgovinama nemaju odgovarajuće obrazovanje i ne razumiju se u vrste koje prodaju.
Prema zakonu bi trebalo u svakoj takvoj trgovini biti barem jedan stručnjak prisutan, kada se životinje prodaju - ali: ako je njegovo obrazovanje bilo prije 20 godina, tada je znanje jednako tako nedovoljno i pokazalo se da se najveći dio zoo trgovina toga uopće ne pridržava. Savjetovanje u zoo trgovinama je obično orijentirano na prodaju, ne na potebe životinja. Većina zoo trgovina imaju samo isključivo malene kaveze i štetne poslastice na zalihama i prodaju takve stvari zajedno sa životinjom. Pri tome se pobrinu da se životinje i dalje nezdravo hrane i život provedu u premalim kavezima.
Zašto je to tako? Jer ovdje nažalost potražnja diktira ponudu.
Većina malih životinja se prodaju kao igračke za djecu, mali kavezi, jednostavna gotova hrana i poslastice, to je zapravo sve što većina onih koji drže životinje žele, dakle, to onda i dobiju. Da li je to za životinju zdravo i pravilno ili ne, ne interesira vlasnike trgovina koji moraju i žele poslovati sa profitom. Isto se tako u svakoj trgovini sa namirnicama prodaju i nezdravi slatkiši u ogromnim količinama, cigarete i alkohol, iako to nije ni zdravo ni smisleno, tako se i u zoo trgovinama dobije najveći dio onoga što za životinje uopće nije zdravo.
Većina životinja u zoo trgovinama potiče iz masovnog uzgoja, od loših uzgajivača i uvjeta.
Čak i ako se time želi privući, da životinje dolaze od "uzgajivača iz ljubavi", tko zna kako to kod njega zaista izgleda?
Realnost kod većih masovnih uzgajališta izgleda ovako: rasplodne životinje se drže u minijaturnim uzgojnim boksovima, najčešće i bez opreme, samo na stelji. Ove životinje najčešće cijeli život ne vide dnevno svijetlo, nemaju nikakvu promjenu u životu, dobivaju samo jednolične pelete i provedu svoj kratak život kao uzgojne mašine. Ili pak kunići, činčile i zamorčići sjede u vlažnim i malim vanjskim štalicama iz drva, izloženi svim vremenskim nepogodama i vrućinama bez zaštite. Svakodnevno ih obilazi uzgajivač, uzima mladunčad za prodaju i uklanja uginule životinje. Ubaci hranu u boksove i više od toga životinje ne dobe. Čak i kod mnogih "odgovornih" uzgajivača sjede životinje najčešće u malim vanjskim boksovima i malim kavezima i jedva da ih se bolje drži od životinja kod masovnih uzgajivača.
Neke zoo trgovine ne odvajaju životinje po spolovima, već još motiviraju kupce da im donesu svoje potomstvo. Kako se te životinje kod privatnika drže i hrane, nitko ne kontrolira, ali mame kupce time da životinje potiču iz "uzgoja iz ljubavi". Svaki "uzgoj iz ljubavi" može biti i prepun minijaturni kavez na balkonu ili u podrumu, gdje životinje žive u vlastitom izmetu - nitko to ne zna i nikoga to ne interesira. Najčešće je zapravo tako da kod tih privatnih uzgajivača jedan par zajedno u malom kavezu živi i ženka svakih par tjedana donosi mlade na svijet, koji su onda već nakon par tjedana i sami spolno zreli. Te ženke ne dobivaju pauze od okota i najčešće ugibaju jako mlade od stresa.
Mlade životinje se uvijek prerano odvajaju od roditelja.
Transport od uzgajivača do zoo trgovine je za životinje ekstremno naporan.
Životinjske bebe se natrpaju u kutije i kamionima razvoze do zoo trgovina. Pri tome računaju hendleri na smrtnu ratu koja je čak 20% visoka. Ako životinje dolaze od uzgajivača do zoo trgovine iza ugla, to je nešto povoljnije, ali je još uvijek strašan stres za tako male bebe.
U zoo trgovinama se nažalost ne pridržavaju obavezne karantene za novo nabavljene životinje.
Mlade životinje se jednostavno dodaju postojećima u kavezima i tako budu izložene klicama i parazitima koji su tamo prisutni. Pri tome dolazi još da se mlade životinje tamo moraju odmah uklopiti u jednu stranu grupu - što je za tri tjedna mladu činčilicu, ili 6 tjedana starog kunića ogroman izazov, naročito jer su kavezi u zoo trgovinama užasno mali i ne postoje odgovarajuća skloništa niti kućice. Dakle, već tako male životinje su se prisiljene izboriti za rang, a možda i za goli život, te s moraju svakodnevno boriti sa novo nadošlim životinjama. Od tog stresa i mnogih bolesti kojima su izložene u takvim uvjetima (životinje dolaze iz raznih uzgajivaćkih uvjeta) ugibaju mnoge životinje vrlo kratko nakon kupovine. Svako združivanje sa nepoznatim jedinkama je apsolutni stres za njih, a životinje u zoo trgovinama su tom stresu svakodnevno izložene!
Skoro pa ne postoje zoo trgovine u kojima male životinje hrane svježim zelenilom!
Najčešće ih se hrani samo sa peletima, suhim miksevima i vodom (ako imaju sreće!), a jako rijetko dobiju u jednu mrkvu na tjedan (ali samo izuzetno sretne životinje). Tako je probava tih životinja već od samog početka oštećena nepravilnom ishranom.
Životinje iz zoo trgovina su najčešće već kod kupovine skotne.
Mnoge zoo trgovine, u međuvremenu, odvajaju po spolovima male životinje, ali svejedno dolazi vrlo često do neželjenih skotnosti, jer personal često nije u stanju raspoznati spol. Čak za uvjezbanog ljubitelja je raspoznavanje spola kod tek par tjedana starih životinjica vrlo teško. Stoga dospiju jako često mladi mužjaci kod ženki.
Bolesne životinje ne dobe potrebnu veterinarsku njegu.
Jednostavno ih se ukloni iz prodaje i ili ih se vrati uzgajivaću ili završe u želucu najbližeg reptila. Jedna veterinarska njega bi bila preskupa i ne bi se rentirala - bez obzira što prodavači o toj temi rekli.
Mnoge male životinje, koje bi trebale živjeti u grupama, budu u zoo trgovinama prodane pojedinačno.
Još gore, kunići se prodaju zajedno sa zamorčićima, kako se ne bi mogli dalje razmnažati. Posve nesvjesni potreba životinja, još tvrde kako se oni međusobno odlično slažu. S druge strane dolazi još češće do toga da je životinja prisiljena cijeli život provesti sama, ili da se zlatni hrčak proda u grupi.
Postoje zoo trgovine koje koriste podlu taktiku: suosjećanje.
Takve drže namjerno životinje u lošim uvjetima i postavljaju teško prodavane životinje u najmanje moguće kaveze u trgovini tako, kako ih se ne bi moglo previdjeti. Ponekad još ispričaju budućem vlasniku neku tužnu priču o životinjici, u kojoj se objasni zašto životinja do sad nije bila prodana. Ova taktika računa na to da ljubitelji životinja takvu životinju odmah kupe - jedva da je njezin kavez prazan, u njega stiže već druga životinja. Na taj način se opet zaradi puno novca - životinjama se pak kupnjom ne pomaže. Takve životinje su u pravilu socijalno oštećene i bolesne, te najčešće ne mogu uopće normalno živjeti, te uskoro uginu. Takvih životinja ne bi uopće trebalo postojati kad ih ne bi ljubitelji životinja stalno kupovali. Ako bi bile nemoguće za prodati, tada bi zoo trgovine pazile na to da od uzgajivača nude samo zdrave jedinke, dobro držane. Uzgajivaći s druge strane ne bi imali kupce za bolesne i asocijalne životinje te bi morali svoj način uzgoja promijeniti, jer sa takvim životinjama ne bi više mogli zarađivati (nadajmo se barem da bi tako bilo - ali ne možemo ni prešutiti da bezskrupulozni uzgajivaći te životinje jednostavno ubiju).
Iako sve zoo trgovine ovu situaciju argumentiraju kao bezopasnu i bezazlenu, ili tvrde da kod njih nije tako - uvjerite se sami i dobro pregledajte sve!
Nema zoo trgovine koja prodaje životinje, koja bi poslovala sa profitom kada bi ih držala, hranila i njeguje kako spada!
Stoga Vas lijepo molimo da prestanete kupovati životinje u zoo trgovinama, jer ih time podupirete da životinje drže i nabavljaju iz uvjeta koji su gore navedeni. Na dulje gledano ne pomažete svojom kupnjom ni jednoj životinji - već će se samo još više životinja u toj mašineriji producirati!
Ništa ne govori protiv kupnje opreme i hrane u zoo trgovinama. Recite prodavaču točno koje zahtjeve trebaju hrana i oprema zadovoljavati, te im recite hrabro da odbijate prodaju životinja. Ako imate mogućnosti, kupujte hranu i opremu u trgovinama koje ne prodaju žive životinje, ili preko online web shopova.
Alternative
Tko želi nabaviti ljubimca, prvo neka pogleda azile, udruge i prihvatilišta, kao i oglase u kojima se poklanjaju.
Organizacije i udruge preuzimaju male životinje kako bi im našle odgovarajući smještaj. Djelomično su to vrlo male organizacije koje imaju samo mali broj životinja za udomljavanje, ali upravo njima je potrebna nasa pomoć - ako i ne spasavate tisuću životinja, već samo nekoliko. Zato je tih par životinja dobro zbrinuto dok ih se ne udomi!
