Činčile: Govor tijela

Jedna činčila koja se povuče u ugao, se očito jako boji. Obraćajte joj se jako pažljivo i mirno, i nemojte ići rukama u kavez. Kada se u tako stresnoj situaciji činčila osjeća jos i ugroženom, postavi se na stražnje nogice i ispušta prijeteće glasove. Na kraju piški u velikome luku u smjeru svojeg neprijatelja.

Nestašno i radoznalo skakuću činčile po kavezu i kada su pušteni na slobodu. Vesele se svemu što otkriju. Pritom skakuću na svojim snažnim stražnjim nogama, a prednje capice imaju funkciju podupiranja kod polaganijeg trčanja i hodanja. Kod skakanja im služi rep kao kormilo, prema natrag rastegnuti kako bi činčila u zraku zadržala ravnotežu.

Kada činčila stoji na stražnjim nogicama onda je naročito koncentrirana i pažljiva. Ili pokušava doći do poslastice ili je kratko prije istraživanja novoga i zanimljivoga (pritom istegnu nosić intezivno njušeći) ili pak osjeća opasnost.

Peleti i sijeno izbiraju činčile iz zdjelice, odnosno sjenilice sa svojim zubićima i odmah ih uzimaju u prednje capice. Činčile su vrlo spretne i veće zalogaje drže sa svojim šapicama dok ih komadić po komadić grickaju svojim zubićima, i pritom su vrlo pune manira. Prilikom jedenja sjede na stražnjim nogicama, sa uspravnim leđima i odgrizaju komadiće kako bi ih uživajući pojele.

Svaki novi i nepoznati predmet isprobaju činčile zagrizom na njegovu jestivost. Nakon probnog zagriza odlući životinja da li je predmet jestiv ili nije.

Činčile zagrizu i u prst, manje ili jače, kada ga gurnemo kroz kavez. Ali taj zagriz je zapravo samo proba, jer bi se moglo lako raditi o nečemu što je jestivo, pa valja probati ;)