Činčile: Frakture, lomovi

Prijelomi šapa, nogu i stopala

Kod činčila se često javljaju lomovi kostiju, primjerice kada životinje padnu u kavezu ili dožive nezgodu u bijegu.

Najčešći prijelomi su oni na šapama, nogama i stopalima. U većini slučajeva prijelomi ponovno srastu bez komplikacija i životinje se ponovno mogu kretati (gotovo) bez ograničenja.

Tretman se sastoji od:

  • Značajno ograničite mogućnosti kretanja: Činčila se drži u velikom boksu za mačke ili malom kavezu bez rešetki (važno, inače će se životinja penjati/skakati po rešetkama) nekoliko tjedana i više joj nije dopušteno vježbati; Umjesto toga, tijekom ovog vremena trebali biste osigurati puno aktivnosti u obliku grančica, kuglica za pašu, itd. i postaviti životinjsku rešetku do rešetke, u kavezu ili blizu partnerovog kaveza - odvojite partnere jednog od drugog radi ozdravljenja vremena, jer u slučaju svađe životinje ostaju bez šanse jer nema mogućnosti bijega. Osim toga, određeno ponašanje općenito može poremetiti proces oporavka (penjanje, svađa, maženje...)
  • Primjena lijekova protiv bolova: Meloksikam, eventualno u kombinaciji s metamizolom
  • Ako je potrebno, primijeniti antibiotik
  • Rijetko: Ovisno o vrsti prijeloma, operacija može biti potrebna (npr. za otvorene prijelome)

Ostali prijelomi

U većini slučajeva prijelom kralježnice znači da činčilu treba bezbolno uspavati. Životinja koju poznajem zadobila je frakturu kralježnice pri padu (što je utvrđeno rendgenom) i zbog toga više nije mogla jesti ni gutati. Nažalost, morala je biti eutanazirana jer ni visoke doze tableta protiv bolova nisu promijenile njezino stanje.

Prijelomi prstiju na prednjim i stražnjim šapama ne predstavljaju nikakvu opasnost niti ograničenje za činčile.Čista ljekovita glina obično je dovoljna za kupanje i po potrebi davanje meloksikama kako bi mali prsti i sl. ponovno srasli. Treba samo paziti da se ne razvije upala koja potom eskalira jer u tom slučaju može biti potrebna amputacija.

Iskustva vlasnika

Prijelom zdjelice

Naša najmlađa Lucy slomila je zdjelicu nakon nesretnog pada s daske. I to unatoč činjenici da nemamo velike visine pada u kavezu. Sve što je uslijedilo bila je prava odiseja. Otišli smo u veterinarsku kliniku odmah nakon nesreće. Isprva je na RTG snimci izgledalo kao običan, jedva pomaknut prijelom. Za našu dragu značilo je to apsolutno mirovanje od 6 tjedana. Malena je u početku primala samo Metacam, što naravno nije bilo dovoljno s obzirom na intenzitet boli, a i krivo je bilo dozirano. Morali smo se vratiti sljedeći dan jer je prestala jesti. Zatim je dobila antibiotike, Metacam i Novalgin. Oba su bila pogrešno dozirana. Osim toga, navodno joj je bilo prehladno, zbog čega smo je držali pretoplo. Činčila je tada počela dobivati ​​napadaje koje liječnici nisu mogli objasniti. Vodili smo je doktoru 4 dana ili noći zaredom. Četvrti dan sam ozbiljno sumnjala u veterinare. Antibiotik sam prestala davati na svoju ruku samo jedan dan nakon što je bio propisan. U svakom slučaju, veterinari su je "skuhali" na temperaturu od 39°C. Tako smo joj skinuli vrućicu i naravno da su napadaji prestali. I sutradan smo otišli kod našeg veterinara. Ispostavilo se da ne samo da je slomila zdjelicu s jedne strane, već je s druge strane došlo do frakture debljine dlake. Dobila je Metacam i Novalgin u točnoj dozi, Bene Bac (to sam joj već davala), Rodicare Apetit. Dala sam joj i ulje crnog kima i šopala je ukupno 5 dana. Šesti dan malena je stalno pokušavala hodati na prednjim šapama. Budući da to nije upalilo, nastavila je padati preko sebe. U nekom trenutku “otkinula” je rep ispod zdjelice i prijelom se pomaknuo.
To smo otkrili nakon 4 tjedna tijekom kontrolnog rendgenskog snimanja. Budući da su joj se bolovi smanjili nakon četiri tjedna, morali smo puno eksperimentirati s Metacamom i Novalginom. Trebalo joj je tek toliko da bol ne bude prevelika, ali je ipak ostala mirna. Pri punoj dozi kretala se kao da nema ništa. Metacam je ostao u ispravnoj dozi, a Novalgin smo smanjili za pola. Onda ju je opet jako boljelo i opet je prestala jesti. Pa smo samo smanjili za ⅓ i rješavali dan za danom sve dok više nije trebala lijekove protiv bolova u 7. tjednu. Ukupno je cijeli postupak trajao 9 tjedana. Kontrolne rendgenske snimke snimljene su u tjednima 4, 7 i 9.
Rep nikada nije ponovno zarastao i visi relativno ukočen. Zdjelica također više nije u pravilnom položaju s lijeve strane i teško mokri. Nažalost, pritom zahvati uvijek i stražnju lijevu nogu. Šepat će do kraja života i to bi moglo imati utjecaja na nju u obliku osteoartritisa kako bude starila, ali ona je potpuni živi duh koji potvrđuje život. Njen invaliditet je ne ograničava. Može čak ponovno skočiti na sofu. Bila je izuzetno hrabra.

Lom čeljusti

Bila je to mala Nala. Prihvatila sam je u studenom 2014. zbog hitnog slučaja u Belgiji. Navodno je imala 1,5 godinu, bila je dosta mršava (nikad kasnije nije dobila više od 400g) i imala je problema sa srcem. Kako od lipnja 2015. redovno idem u ordinaciju S., Nalu sam svako malo vodila sa sobom na preglede srca i zuba. Onda joj se u studenom 2017. iznenada klimao zub koji je izvađen. Tjedan dana kasnije sve je lošije jela i čudno je mirisala, pa sam se s njom (budući da su moji veterinari bili na odmoru sredinom prosinca) odvezla u S. u veterinarsku kliniku koja mi je također preporučena za činčile. Rekala sam im za vađenje zuba i problem sa srcem. Odveli su Nalu na pregled i rekli da, upaljeno je. Dali su mi antibiotik i tablete protiv bolova za nju. Začudo, stvari nisu postale ništa bolje. Nala je jela samo kašu, pa sam tjedan dana kasnije, kad su se S. vratili, uzela Nalu i krenule smo tamo. Gospođa S. je gledala u usta točno 3 sekunde i primijetila da joj je donja čeljust slomljena. Zato nije mogla jesti. Gospođa S. je tada napravila udlagu/protezu sa žicom koju je namještala svakih 14 dana inače bi zarasla zajedno sa zubima. Dakle, od prosinca do početka travnja išle smo u praksu svaka 2 tjedna, a između toga hranila ju samo kašom. Nala je bila tako hrabra. Za to vrijeme primala je Traumeel. Sredinom travnja počela je dobivati ​​plinove. Vratile smo se u ordinaciju 13. travnja 2018. (petak!), gdje su potvrdili da se prijelom potpuno oporavio i da joj je ponovno dopušteno jesti čvrstu hranu. Nažalost, također su otkrili ogromnu zarazu Giardiaom i dali su mi Panacur za njih i ostale. Nisam joj više stigla dati. Htjela sam započeti sljedeće večeri, ali je već ujutro bila jako slaba i ugunila je kasno ujutro. Dakle, mali borac je ipak izgubio bitku...

Dvostruki lom noge

Snowy je rođen u ožujku 2011. 5. ožujka 2014. vidjela sam da je pokušao skočiti s jedne platforme na drugu u kavezu, ali je stalno padao. Odmah sam ga zgrabio i tada sam vidio da mu stražnja lijeva noga malo beživotno visi. U panici sam odjurila na hitnu u T. veterinarskoj ambulanti, gdje je Snowy bio na rendgenu. Stražnja lijeva noga bila mu je dva puta slomljena, jednom malo ispod koljena i jednom malo iznad skočnog zgloba. Liječnik ga je htio operirati vanjskim fiksatorom. To mi baš i nije leglo, pa sam Snowyja povela sa sobom kući. Odvojen od njegovih cura, stavila sam ga u mali kavez sa samo jednom razinom i razmišljala što učiniti. Budući da mi je liječnik sljedećeg dana potvrdio da prijelom nije jako pomaknut, odlučila sam ne ići na operaciju, dala sam mu tablete protiv bolova i držala ga da sjedi u ravnom položaju 3 mjeseca, zatim pažljivo stavila kućicu i polako povećavala njegove aktivnosti. A što da kažem? Ispalo je super i na njemu se više nikada nije ništa primijetilo. Tada sam zamijenila volijeru. Nedavno sam napravila rendgensku snimku i zapravo je izgledalo posve zacijeljeno.

Lom prsne kosti

13. prosinca 2020. Amui i njezina grupa imali su slobodno trčanje, kao i svake večeri. Budući da nisam imala u upotrebi donji kat ormara u kojem je grupa od 3 činčile trenutno živjela, njih 3 su morali izaći iz ormara i vratiti se unutra pomoću malog stupa za mačje grebanje. Ali to već pola godine funkcioniralo dobro. Pred kraj razdoblja istrčavanja očistila sam i obložila ormarić. Krajičkom oka vidjela sam da Amui vjerojatno pokušava ući u ormar. Mislim da je pokušala skočiti na donju dasku stupa za grebanje, ali mora da se poskliznula i pala na rub poda. Visina pada bila je samo 35 cm, dakle ne baš toliko visoko. Potom je pobjegla, ali sam čuo čudan zvuk koji nikako nisam mogla smjestiti. Činilo se da i nju boli. Uzeo sam je i opet se začuo taj zvuk. Bio je to koštano škripanje, sada znam. Dala sam joj tablete protiv bolova i činilo se da se nakon toga osjeća bolje. Budući da moj poziv hitnoj službi u veterinarskoj ambulanti nije naišao na veliko oduševljenje („Prvo pogledajte kako se stvari razvijaju... da biste rendgenski snimili činčilu, morate je staviti pod anesteziju, a za to vam je potrebna dva liječnika... "Trenutno nemamo dovoljno osoblja") odlučila sam iduće (nedjelja) jutro otići do veterinarske ordinacije u L., koja nedjeljom ima hitne konzultacije. Napravljen je rendgenski snimak i utvrđen je prijelom prsne kosti. Otud pucketanje. Tako je moj prijatelj brzo napravio kavez sa samo jednom razinom i provela je tamo oko 5 tjedana uz specifične vježbe (u praznoj prostoriji gdje se nije imalo gdje skočiti). Dobila je i tablete protiv bolova. Sad joj je opet dobro.

Činčila