Nisu svi veterinari specijalizirani za male glodare. Prije nego što Vam se životinjica ozbiljno razboli, raspitajte se i potražite kompetentnog veterinara. Pitajte slobodno veterinara da li se razumije u činčile i pažljivo promatrajte što radi. Pregleda li činčilu prije nego što postavi dijagnozu? Objasni li Vam točno što radi, koju bolest ima životinja i kakve su šanse za izlječenje? Neka Vam objasni kako se lijekovi zovu, koji sastav imaju i kako lijekove morate dozirati i davati! Ako si veterinar uzme vremena i da Vam ozbiljne i detaljne odgovore, te imate osjećaj da Vas sasluša i informira, onda ste na pravom mjestu.
Veterinar koji nakon par sekundi odredi dijagnozu i da Vam bilo koji lijek bez imena, koji je sam pripremio, bez uputstva kako ga primjenit, ili Vam uopće ne da dijagnozu već Vas ostavi na cjedilu, ili želi činčilu bez dijagnoze uspavati, to je pogrešan veterinar i morali bi odmah potražiti drugoga!
Po mogućnosti nemojte voditi činčilu samu veterinaru, činčile se osjećaju sigurnijima kada ih prati poznati pripadnik grupe i daje im podršku. Transportirajte životinje samo u za to predvidjenim transport boxovima, box mora biti dovoljno veliki kako bi životinje u njemu ležale i mogle se kretati. Box mora imati veliki otvor, biti prozračan i taman. Prozirni plastični boxovi se ne preporučuju, životinje su u njemu stresirane. Stavite na dno jedan ručnik, a na njega dosta sijena, kako bi životinje cijelim putem mogle jesti. Uzmite i jednu vrećicu komadiće omiljene zelene hrane, kako biste životinjice tijekom čekanja mogli umiriti i nakon pregleda nagraditi. Ljeti pazite na dobru prozračnost u boxu, zimi transportni boks prekrijte ručnikom, kako se životinje ne bi prehladile. Transport, tj. put bi trebao biti što kraći. Kod duljih putovanja treba paziti na dobru klimatizaciju boxa, te je potrebno imati i flašu vode sa sobom.
Najčešće su vlasnici, razumljivo, jako nervozni kad moraju sa svojom bolesnom životinjicom veterinaru. Tako se nerijetko desi da se važne stvari zaborave. Promatranja koja su ga uznemirila često se ni ne spominju, ili pitanja zaborave, jer se čovjek jako na drugu bolest koncentrira. Zato je poželjno prije posjeta veterinaru sastaviti spisak sa najvažnijim pitanjima i informacijama.
Sljedeće informacije bi već trebali unaprijed zabilježiti:
Nakon što je veterinar pregledao činčilu i postavio dijagnozu, zamolite ga da Vam slijedeće zapiše ili si zapišite sami:
Ordinaciju napustite samo nakon što ste točno saznali što Vaša činčila ima, kako se mora liječiti, što Vi još sami sve morate napraviti i kako teče tok bolesti.
Lijekovi se ne stavljaju u vodu za piti! Nažalost to i dalje veterinari preporučuju, ali to je nedovoljno! Činčile piju različito puno, tj. malo, jedan pije često i onda uzme previše medicine, drugi ne pije uopće, pa tako uopće ne dođe do lijeka. Osim toga nije pametno tretirati sve životinje jedne grupe lijekom, ako je samo jedna oboljela. Zato davanje preko vode ne dovodi do željenog učinka, jer je točno doziranje, naročito antibiotika i sličnih lijekova, nemoguće.
Kreme i masti se nanesu i direktno nakon toga se činčili da poslastica. Kadica sa pijeskom se mora ukloniti kako se činčile sa valjanjem u pijesak ne bi ranicu izribale.
Važno!
Ako dobijete od veterinara neki lijek za oralnu upotrebu, za više puta u jednoj tubi ili šprici, onda nemojte ni u kojem slučaju lijek davati direktno iz tube ili šprice!
Upravo šprice se vrlo teško doziraju, ponekad se jako teško može iz nje nešto istisnuti, a iz tuba izlazi samo pod jako velikim pritiskom jedva nešto van, a onda kad povećate pritisak, izleti previše ili čak i sve, te imate kompletnu dozu već u samo jednom davanju u činčili, tj. opasno predoziranje medikamenta.
Tražite uvijek da Vam da jednu špricu sa iglom. Izvucite tom špricom željenu količinu lijeka iz tube ili originalne šprice. Stavite kapicu na iglu natrag, i skinite kompletnu iglu. Sa tom špricom onda dajte lijek činčili.
Kalkulator za računanje točne doze nalazi se ovdje