Činčile: Gljivice, Trichophyton mentagrophytes

Ovdje pružamo vlasnicima mogućnost da se detaljno informiraju o oboljenju i načinima liječenja, ali to ni u kojem slučaju ne bi smjelo poslužiti kao konačna dijagnoza i potaknuti samostalno davanje lijekova! Prije bilo kojeg načina liječenja, potrebno je obavezno posjetiti i posavjetovati se sa veterinarom!

Postoje više vrsta gljivica, jedna od njih je kosopasica ("ringworm", uzročnik Trichophyton mentagrophytes).

Gljivične infekcije kod činčila dovode do sličnih simptoma kao šugarac, pa ih je stoga teško razlikovati. Od simptoma prisutni su češanje, koža je crvena i upaljena, peruta se, a dlaka otpada u krugovima. Gljivična infekcija najčešće počinje na glavi, na nosu, ušima (uši izgledaju perutavo), oko očiju. Ako se gljivična infekcija ne liječi, ona se vrlo brzo širi, pa se može javiti na ramenima i donjem dijelu tijela.
Kao i kod grinja, gljivice najčešće napadaju mlade činčile, bolesne, stare, ili trudne ženke. Pogodni uvjeti za razvoj gljivica su toplo vrijeme i visoka vlaga u zraku. Gljivične infekcije mogu biti jako uporne i mogu trajati i po nekoliko mjeseci.

Savjet: Prva naznaka svraba uzrokovanog parazitima je učestalo umivanje i čišćenje. Životinje se kratko skupe i počnu se češati ili okrenu glavicu kako bi leđa/zadnji dio dohvatile i počnu na njemu grickati. Pri tome djeluju neopušteno i to rade napr. i prilikom hranjenja ili u drugim situacijama u kojima se normalno ne čiste. Intezivno češanje je bolno i neugodno za činčilu, pa takva činčila ne voli da je se dira i često grize. Kraste se mogu javiti na donjem dijelu tijela, leđima, glavi, čak i oko očiju.

Način postavljanja dijagnoze gljivične infekcije kod veterinara je uzimanje uzorka kože grebanjem i promatranje pod mikroskopom. Većina dermatofita fluorescira pod specijalnom lampom, ali ne sve. Fluorescencija definitivno ukazuje na prisustvo gljivica, ali odusustvo fluorescencije ne isključuje gljivičnu infekciju.

Napad gljivica je najčešći kada jedan ili više sljedećih faktora budu zadovoljeni:

• Jaki stres - ev. grupa ne odgovara, dolazi često do borbi za rang kod novo pridošlih životinja, mlade životinje su ušle u pubertet, često su podložne stresu kao i životinje koje vlasnici često uzimaju na ruke ili kad se djeca njima divlje igraju
• Nečistoća - u rijetko čišćenom kavezu razmnažaju se paraziti naročito brzo.
• Pretjerana čistoća - u prečesto dezinficiranom kavezu ne mogu životinje razvijati obrambene mehanizme, imuni sistem opadne
• Krivo namješteni kavez - u plastičnim kućicama vlada topla i vlažna mikroklima koja odgovara grinjama, bakterijama i gljivicama - takve kućice ne treba nikada koristiti. Činčile moraju uvijek biti u nastambama koje imaju dobru cirkulaciju zraka.
• Loša prehrana - obrambeni mehanizam životinje je oslabljen zbog nedostatka vitamina i minerala, koža počne pucati zbog nedostatka masnih kiselina. Treba provjeriti i promijeniti prehranu.
• Bolesti - kod postojećih drugih oboljenja su životinje izložene stresu, imunitet je oslabljen pa se mogu nesmetano namnožiti paraziti.
• Kontakt sa drugim životinjama, prenosnicima - na izložbama i susretima sa ostalim životinjama se često paraziti prenose (činčile moraju živjeti u svojem stadu bez da ih se često seli ili uopće uzima za igru). Nove životinje mogu i 12 mjeseci biti nosioci spora gljivica, bez da obole od gljivica. Karantena je jako važna, jer stres oslabi životinju i onda bolest izbije na vidjelo.
• Krivi pijesak - kvarcni pijesak oštećuje krzno i pogoduje razvoju gljivica
• Nedostatak pijeska - ako činčile nemaju pijesak za njegu krzna, onda su gljivice skoro sigurne
• Na mjestima ugriza i povreda se povremeno ugnijezde gljivice