Činčile: Zdravlje, simptomi oboljenja, njega krzna, izbor veterinara

Zdrava činčila svoje oboljenje ne pokazuje izravno. Svejedno dolazi do hranilice, pokušava se uključiti u društveni život svoga čopora. To je normalno ponašanje jer životinja mora jesti kako bi ostala na životu, a čopor joj pruža sigurnost. Stoga ostanu oboljenja za vlasnika dosta dugo prikrivena. Često vlasnik uoči oboljenje tek kada je već u prilično uznapredovalom stadiju i njegov ljubimac pokazuje očite simptome, kao, gubitak na težini, napade slabosti, apatiju, i sl., a onda je za jedno uspješno liječenje već prekasno! Iz ovog razloga je jako važno da svaki vlasnik svoje životinje točno promatra i vodi evidenciju o težini kako bi bolesne promjene na vrijeme opazio!

Svakodnevna provjera zdravlja je od životne važnosti:

• Dolaze li sve činčile na hranilicu kako bi jele?
• Jedu li normalno, svojom uobičajenom brzinom i uobičajenu količinu?
• Jesu li su aktivne i zainteresirane za svoju okolinu?
• Kreću li se normalno kreću?
• Jesu li su kuglice izmeta normalno formirane i normalne veličine?

To su sve pitanja koja bi se svakodnevno trebala odgovoriti. Ako se jedna od životinja ne ponaša normalno, ili ste uočili simptome bolesti, uputite se hitno veterinaru!

Kako bi teške bolesti na vrijeme uočili, morate barem jednom tjedno Vaše životinjice temeljito pregledati.

Uzmite životinju iz nastambe i provedite slijedeću kontrolu:

U svaki kavez spada kadica sa specijalnim pijeskom za činčile. Pijesak za ptice nije podoban, jer je unatoč tome da je sitan, još uvijek prekrupan za činčilu. Ostavite činčili, najbolje direktno nakon puštanja da se istrči, pola sata vremena kako bi si očistila u pijesku krzno. Inače krzno uskoro izgubi svoju mekoću i postane masno i zalijepljeno. Potrebna Vam je jedna viša i neprevelika posuda, u koju stavite ca 5 cm specijalnog pijeska za kupanje. Plitke posude nisu pogodne jer činčile valjanjem u pijesku razbacaju pijesak, koji se rasipa naokolo umjesto da im očisti krzno. Kadica za pijesak ima u svakoj bolje opremljenoj zoo trgovini. Nažalost su često te kadice premale, opremljene su drvenim ili plastičnim poklopcem, te ne izdrže dugo. Ako činčile imaju običaj u kadicu piškiti, onda bi kadicu trebali samo privremeno, više puta na dan stavljati u kavez. Suha prljavština se iz pijeska ukloni prosijavanjem sa običnim kuhinjskim sitom za brašno. Visina pijeska bi uvijek trebala biti najmanje oko 5 cm. Ako Vas smeta količina pijeska koja prilikom valjanja ispadne iz kadice, možete ponuditi i neku još višu posudu, kao, recimo manji akvarij za ribe. Plastiku bi trebalo izbjegavati.

Krzno činčile je svileno mekano i jako gusto. Debljina pojedinačne dlake ovisi o više faktora: pigmentaciji, genetskim naslijeđem i vanjskim utjecajima (granulacija pijeska, prehrana).
Duljina krzna je između 1,5 i 3,5 cm. Duljina se razlikuje na različitim mjestima na tijelu: oko nosa i na glavi je dlaka kraća, na trbuhu i leđima je dlaka u odnosu na ostale zone, srednje dugačka, a po strani tijela je najdulja.
Iz jednog korijena dlake izlazi u prosjeku 60 dlačica koje su svilenkasto fine i lagane. Broj dlaka varira i ovdje ovisno o mjestu na tijelu. Tako iz jednog korijena na trbuhu raste znatno manje dlačica nego iz korijena na leđima.
Koliko gusto je krzno, ovisi o tome koliko pojedinačnih dlaka raste iz jednog korijena, a tu su opet razlike između dijelova tijela.
Pored korijena sa velikim brojem dlačica imaju činčile i posebne dlačice poraspoređene po krznu. Ove su pojedinačno rastuće iz korijena, dulje i stabilnije dlačice koje imaju funkciju podupiranja. One drže mekane i nježne mnogobrojne dlake činčile uspravno i nema ih na predjelu trbuha, vrata i oko anusa.
Dlake na repu su također vrlo stabilne, nekad podsjećaju na četke. Iz jednog korijena raste po jedna dlačica. Rep, sa svojim repnim dlačicama služi održavanju ravnoteže životinje pri trčanju ili skakanju.
Dlake činčile imaju tzv. Agouti mustru. To znači da pojedinačna dlaka ima 3 zone boje: jednu pod-zonu (kod standardne boje činčile: siva), jednu traku (optimalno: bijela) i vrhove (siva do crna). Podupirajuće dlačice su samo dvobojne, fali prijelaz. Dlaka na trbuhu je također dvobojna, nedostaje obojenje na vrhu dlake.
Velvet i Ebony vrste nemaju Agouti-obojenje, njima nedostaje srednja zona - traka.

Krzno pruža dobru zaštitu od hladnoće, a to im može lako može biti pogubno, čim se temperatura digne preko 24 stupnjeva i još bude vlage u zraku.
Činčile se ne znoje i nemaju žlijezde znojnice, koje bi proizvodile masnoće kojima krzno bude vodootporno. Stoga se činčile ne smiju kupati, jer se ne mogu lako posušiti, i vrlo lako se mogu nahladiti i oboliti.

Prirodni neprijatelji činčila su ptice grabežljivice. Ako se činčilu uhvati za leđa, kako bi je se podiglo, ona će se otimati i pritom odbaciti čuperke dlake kako bi se spasila. Na tim mjestima ostane onda samo glatka koža i traje čak 3 mjeseca dok joj dlaka nije posve narasla.

Činčile potiču iz regija u kojima promjene temperature zimi i ljeti nose samo manje klimatske promjene. Ljeti su prosječne temperature 24-29, zimi 8-12 stupnja. Temperaturne razlike između dana i noći iznose 25 stupnja. Prosječne padaline su samo 200 - 700 mm kiše na godinu. Stoga nema tamo godišnjih doba u smislu kako ih mi poznajemo. Činčila se tom podneblju prilagodila i stoga nema sezonsku izmjenu krzna.

Međutim, gustoća krzna (broj dlaka po korijenu) je kontrolirana toplinom. U toplijim prostorima dobiju činčile trajno rijeđe krzno (manje dlaka po korijenu), nego u hladnijim prostorima (8-17 stupnjeva).
Stoga imaju uzgajivači za svoje izložbene primjerke posebne prostorije koje održavaju na 8-14 stupnjeva, ali u njima ne vrše razmnažanje.

Krzno je stalno u rastu. U roku od ca 2 do 3 mjeseca izraste posve novi dio krzna. Još iz doba uzgoja činčila za krzno postoje izrazi vezani uz rast krzna koje stalno susrećemo u stručnoj literaturi.

Zrelost krzna je trenutak kada su na cijelom tijelu dlake posve iz korijena izrasle i još ne izlaze nove dlake iz korijena. Ovo stanje se naziva zrelost krzna, jer je krzno posve jednolično ofarbano. Tada bi krzno bilo spremno za "obradu" :(
Zrelost krzna nastupa više puta - uvijek onda kada je krzno kompletno izraslo, i prije nego što počne iznova rasti. Prva zrelost nastupa još u ranoj dobi i zanimljiva je, stoga i u literaturi navedena - nastupa između 6 i 8 mjeseci, tada se prvi puta određuje forma, veličina i kvaliteta za obradu, jer iduća zrelost nastupa tek tri mjeseca kasnije, između 8 i 12 mjeseca. Nakon toga se od prilike svaka 3 mjeseca obnavlja krzno, do kraja života.
Prve dvije zrelosti su, po izjavama uzgajivaća, najkvalitetnije. Krzno nikada više neće ljepše izgledati nego u toj dobi.

Odumrla dlaka se odbacuje, pa kod nekih životinjica strše busenčići takve dlake.

Problematično je krzno koje ne raste ravnomjerno - to znači, kada u donjoj trećini tijela proces zrelosti još nije završen, a u gornjoj trećini na leđima, već idući rast započinje. Tada krzno djeluje neravnomjerno i nelijepo.

Oštećenja u krznu su često poslijedice manjih međusobnih svađa. Činčile mogu odbaciti čuperke krzna, kada ih se zgrabi ili kada se na nečemu zakače. U doba parenja, svađa, krivoga držanja ili nespretno postavljene igračke ili grane za penjanje, mogu nastati takva rasčupana i isčupana mjesta na krznu. Krzno normalno naraste, često čak i brže od normalnog mijenjanja.

Lom dlake ili izgriženo krzno - na krznu najčešće fali gornja trećina dlake. Nekad na cijelom tijelu (vjerojatno jer partner gricka krzno ili se krzno lomi), nekad fali samo sa strane, veće ili manje površine (to često životinje same sebi grizu). Ponekad se može promatrati i odgrizanje ili skraćivanje osjetilnih dlaka ili dlaka na repu, a to obično ima socijalno ponašanje kao uzrok, napr. izraz dominacije. Lom dlake može nastati od više uzroka, a najčešći je kod upotrebe pijeska za kupanje pogrešne granulacije.

Nisu svi veterinari specijalizirani za male glodare. Prije nego što Vam se životinjica ozbiljno razboli, raspitajte se i potražite kompetentnog veterinara. Pitajte slobodno veterinara da li se razumije u činčile i pažljivo promatrajte što radi. Pregleda li činčilu prije nego što postavi dijagnozu? Objasni li Vam točno što radi, koju bolest ima životinja i kakve su šanse za izlječenje? Neka Vam objasni kako se lijekovi zovu, koji sastav imaju i kako lijekove morate dozirati i davati! Ako si veterinar uzme vremena i da Vam ozbiljne i detaljne odgovore, te imate osjećaj da Vas sasluša i informira, onda ste na pravom mjestu.

Veterinar koji nakon par sekundi odredi dijagnozu i da Vam bilo koji lijek bez imena, koji je sam pripremio, bez uputstva kako ga primjenit, ili Vam uopće ne da dijagnozu već Vas ostavi na cjedilu, ili želi činčilu bez dijagnoze uspavati, to je pogrešan veterinar i morali bi odmah potražiti drugoga!

Po mogućnosti nemojte voditi činčilu samu veterinaru, činčile se osjećaju sigurnijima kada ih prati poznati pripadnik grupe i daje im podršku. Transportirajte životinje samo u za to predvidjenim transport boxovima, box mora biti dovoljno veliki kako bi životinje u njemu ležale i mogle se kretati. Box mora imati veliki otvor, biti prozračan i taman. Prozirni plastični boxovi se ne preporučuju, životinje su u njemu stresirane. Stavite na dno jedan ručnik, a na njega dosta sijena, kako bi životinje cijelim putem mogle jesti. Uzmite i jednu vrećicu komadiće omiljene zelene hrane, kako biste životinjice tijekom čekanja mogli umiriti i nakon pregleda nagraditi. Ljeti pazite na dobru prozračnost u boxu, zimi transportni boks prekrijte ručnikom, kako se životinje ne bi prehladile. Transport, tj. put bi trebao biti što kraći. Kod duljih putovanja treba paziti na dobru klimatizaciju boxa, te je potrebno imati i flašu vode sa sobom.

Najčešće su vlasnici, razumljivo, jako nervozni kad moraju sa svojom bolesnom životinjicom veterinaru. Tako se nerijetko desi da se važne stvari zaborave. Promatranja koja su ga uznemirila često se ni ne spominju, ili pitanja zaborave, jer se čovjek jako na drugu bolest koncentrira. Zato je poželjno prije posjeta veterinaru sastaviti spisak sa najvažnijim pitanjima i informacijama.

Sljedeće informacije bi već trebali unaprijed zabilježiti:

• Starost činičile
• Težina činčile
• Oboljenja koja je eventualno imao
• Opažanja koja su dovela do posjete veterinaru (da li se životinja drugačije ponaša, pokazuje simptome bolesti i sl.)
• Lijekove koje životinja uzima ili je uzimala
• Svi dosadašnji pokušaji liječenja

Nakon što je veterinar pregledao činčilu i postavio dijagnozu, zamolite ga da Vam slijedeće zapiše ili si zapišite sami:

• Točnu dijagnozu: ako niste veterinara razumijeli, pitajte ga još jednom da Vam sve točno objasni!
• Terapiju lijekova: točna imena prepisanih lijekova i način djelovanja, koju količinu i kako ih morate dalje davati?
• Kakvu mu je točno injekciju dao i kako ona djeluje
• Pitajte kako ga dalje treba njegovati (dodatno prihranjivati, mijenjati zavoje i sl.)
• Pitajte treba li doći na kontrolu i kada idući puta?
• Pitajte kada se može očekivati poboljšanje stanja i kako se dalje bolest razvija
• Pitajte kada će biti gotovi nalazi, biopsija, kulture i sl.

Ordinaciju napustite samo nakon što ste točno saznali što Vaša činčila ima, kako se mora liječiti, što Vi još sami sve morate napraviti i kako teče tok bolesti.

Lijekovi se ne stavljaju u vodu za piti! Nažalost to i dalje veterinari preporučuju, ali to je nedovoljno! Činčile piju različito puno, tj. malo, jedan pije često i onda uzme previše medicine, drugi ne pije uopće, pa tako uopće ne dođe do lijeka. Osim toga nije pametno tretirati sve životinje jedne grupe lijekom, ako je samo jedna oboljela. Zato davanje preko vode ne dovodi do željenog učinka, jer je točno doziranje, naročito antibiotika i sličnih lijekova, nemoguće.

Kreme i masti se nanesu i direktno nakon toga se činčili da poslastica. Kadica sa pijeskom se mora ukloniti kako se činčile sa valjanjem u pijesak ne bi ranicu izribale.

Važno!
Ako dobijete od veterinara neki lijek za oralnu upotrebu, za više puta u jednoj tubi ili šprici, onda nemojte ni u kojem slučaju lijek davati direktno iz tube ili šprice!
Upravo šprice se vrlo teško doziraju, ponekad se jako teško može iz nje nešto istisnuti, a iz tuba izlazi samo pod jako velikim pritiskom jedva nešto van, a onda kad povećate pritisak, izleti previše ili čak i sve, te imate kompletnu dozu već u samo jednom davanju u činčili, tj. opasno predoziranje medikamenta.

Tražite uvijek da Vam da jednu špricu sa iglom. Izvucite tom špricom željenu količinu lijeka iz tube ili originalne šprice. Stavite kapicu na iglu natrag, i skinite kompletnu iglu. Sa tom špricom onda dajte lijek činčili.

Kalkulator za računanje točne doze nalazi se ovdje

Ponašanje prije i poslije operacije

Prije operacije

Izbor veterinara

Prije operacije kao što je B. kastracija, trebali biste potražiti odgovarajućeg veterinara. Malo ljudi zapravo zna za činčile, ali neke preporučene možete pronaći na našem popisu veterinara.

Nazovite nadležnog veterinara i pitajte izravno ima li iskustva.

Prehrana

Za razliku od mesoždera kao što su mačke, kućni ljubimci, biljojedi, kao što su činčile nikada se ne smiju pojaviti gladni na kirurški zahvat. Treba ih hraniti kontinuirano kao i obično. Činčile ne mogu povraćati zbog nedostatka peristaltičkih želučanih mišića i razvile bi značajne zdravstvene probleme kada su na tašte, kao što su problemi sa stvaranjem plinova i cirkulacijom.

Uobičajenu hranu treba ponijeti u veterinarsku ordinaciju; poznato, očišćeno skrovište s velikim ulazom, koje također možete ponijeti sa sobom, nudi životinji određenu sigurnost u nepoznatom okruženju prakse.

Vođenje partner-činčile sa sobom

Odgovor na ovo pitanje ne može se jasno odgovoriti, činjenica da su činčile pripadnici grupe, jasno je da joj partner pruža sigurnost i smanjeni stres.

Anestezija

Plinska anestezija nije nužno uvijek manje rizična od anestezije injekcijom. Važno je da veterinar ima iskustva sa "svojom" vrstom anestezije i odgovarajućom životinjskom vrstom pod anestezijom.
Anestezija je često nepotrebna, primjerice za rendgenske snimke, ultrazvuk, njegu rana ili manje stomatološke zahvate koji se mogu izvršiti pod laganom sedacijom.
Prije anestezije treba inzistirati na pregledu srca, jer mnoge činčile imaju (neprepoznate) srčane bolesti i to znatno povećava rizik od anestezije.

Nakon operacije

Odlazak kući i u kavez

Pacijente veterinar smije otpustiti kući tek kada se probude iz anestezije i kada im je tjelesna temperatura normalna; možda su još uvijek malo klimavi na nogama.

Međutim, činčile trebaju ostati u transportnom boksu kod kuće dok se ne počnu normalno kretati, inače postoji opasnost od ozljeda i pada. Operiranim životinjama dopušten je ulazak u kavez i kod svojih partnera tek nakon što se ponovno pokreću i prevladaju anesteziju.

Vlasnik treba pažljivo pratiti svoje životinje nakon zahvata ili nakon ponovnog združivanja, jer ponekad može doći do poteškoća u hijerarhiji između partnera (lov, itd.), osobito ako je životinja višeg ranga operirana i stoga oslabljena.

Stelja i pješčana kupka

Ako postoje rane, pješčanu kupku morate ukloniti iz ograđenog prostora; Ako se rane kratko vrijeme zatvore i zacjeljivanje rane napreduje pozitivno, nakon otprilike 2-3 dana može se ponuditi čista ljekovita glina za kupanje.

Kod stelje treba obratiti pažnju na mekanu, grubu i antibakterijsku stelju, prikladni su npr. neki dobavljači drvne sječke. Finu, bodljikavu stelju koja se skuplja ne treba nuditi jer može iritirati područja rana ili se zalijepiti za njih.

Lijekovi

Nakon kirurškog zahvata životinje trebaju primati lijekove protiv bolova najmanje 2-3 dana, a po potrebi i dulje. Iskustvo je pokazalo da to znači da mogu bolje jesti, lakše se kretati i manje dirati svoje rane.

Propisanu dozu meloksikama treba uvijek provjeriti kako bi se osiguralo da je točna, jer veterinari nažalost često premale doze lijeka i onda nemaju učinka.

Antibiotici također mogu biti potrebni pod određenim okolnostima.

Bodi i ovratnik

Kako bi se kirurške rane zaštitile od prljavštine i grizenja, ovisno o veličini rane, preporučljivo je ranu zaštititi bodijem. Takav bodi možete nabaviti kod veterinara ili ga možete napraviti od teniske čarape - ne treba vam više od čarape i škara. Područja oko penisa/vagine i analnog otvora moraju biti izrezani kako bi životinje mogle izlučivati ​​urin i izmet, a tijelo ostalo higijensko i suho.

Alternativa bodiju je korištenje ovratnika za vrat ako životinje grizu bodi ili uzrokuje druge poteškoće.

Prehrana

Nakon zahvata nudi se uobičajena hrana i voda. Ako drugi dan nakon zahvata životinja ne jede ili jede vrlo malo, potrebno ju je privremeno nahraniti.

Detaljne informacije o temi hitne prehrane možete pronaći ovdje: Šopanje kašicama

Izvor topline

Neke bolesne činčile rado prihvaćaju toplinu, na primjer u obliku Snuggle Safea, jastuka od trešnjinih koštica ili crvene svjetiljke, a sve to mora biti postavljeno na način da životinje u svakom trenutku mogu u potpunosti izbjeći izvor topline, inače postoji postoji opasnost od pregrijavanja sa zdravstvenim posljedicama!