Krzno činčile je svileno mekano i jako gusto. Debljina pojedinačne dlake ovisi o više faktora: pigmentaciji, genetskom naslijeđu i vanjskim utjecajima (granulacija pijeska, prehrana).
Duljina krzna je između 1,5 i 3,5 cm. Duljina se razlikuje na različitim mjestima na tijelu: oko nosa i na glavi je dlaka kraća, na trbuhu i leđima je dlaka u odnosu na ostale zone, srednje dugačka, a po strani tijela je najdulja.
Iz jednog korijena dlake izlazi u prosjeku 60 dlačića koje su svilenkasto fine i lagane. Broj dlaka varira i ovdje ovisno o mjestu na tijelu. Tako iz jednog korijena na trbuhu raste znatno manje dlačica nego iz korijena na leđima.
Pored korijena sa velikim brojem dlačica imaju činčile i posebne dlačice poraspoređene po krznu. Ove su pojedinačno rastuće iz korijena, dulje i stabilnije dlačice koje imaju funkciju podupiranja. One drže mekane i nježne mnogobrojne dlake činčile uspravno i nema ih na predjelu trbuha, vrata i oko anusa.
Dlake na repu su također vrlo stabilne, nekad podsjećaju na četke. Iz jednog korijena raste po jedna dlačica. Rep, sa svojim repnim dlačicama služi održavanju ravnoteže životinje pri trčanju ili skakanju.
Dlake činčile imaju tzv. Agouti šaru. To znači da pojedinačna dlaka ima 3 zone boje: jednu podzonu (kod standardne boje činčile: siva), jednu traku (optimalno: bijela) i vrhove (siva do crna). Podupirajuće dlačice su samo dvobojne, fali prijelaz. Dlaka na trbuhu je također dvobojna, nedostaje obojenje na vrhu dlake.
Velvet i Ebony vrste nemaju Agouti-obojenje, njima nedostaje srednja zona - traka.
Krzno pruža dobru zaštitu od hladnoće, a to im može lako biti pogubno, čim se temperatura digne preko 24 stupnjeva i još bude vlage u zraku.
Činčile se ne znoje i nemaju žlijezde znojnice, koje bi proizvodile masnoće kojima krzno bude vodootporno. Stiga se činčile ne smiju kupati, jer se ne mogu lako posušiti, lako se mogu nahladiti i oboliti.
Prirodni neprijatelji činčila su ptice grabežljivice. Ako se činčilu uhvati za leđa, kako bi je se podiglo, ona će se otimati i pritom odbaciti čuperke dlake kako bi se spasila. Na tim mjestima ostane onda samo glatka koža i traje čak 3 mjeseca dok joj dlaka nije posve narasla.
Činčile potiču iz regija u kojima promjene temperatura zimi i ljeti imaju samo manje klimatske promjene. Ljeti su prosječne temperature 24-29, zimi 8-12 stupnja. Temperaturne razlike između dana i noći iznose 25 stupnja. Prosječne padaline su samo 200 - 700 mm kiše na godinu. Stoga nema tamo godišnjih doba u smislu kako ih mi poznajemo. Činčila se tom podneblju prilagodila i stoga nema sezonsku izmjenu krzna.
Međutim, gustoća krzna (broj dlaka po korijenu) je kontrolirana toplinom. U toplijim prostorima dobiju činčile trajno rijeđe krzno (manje dlaka po korijenu), nego u hladnijim prostorima (8-17 stupnjeva).
Stoga uzgajivači imaju za svoje izložbene primjerke posebne prostorije koje održavaju na 8-14 stupnjeva, ali u njima ne vrše razmnažanje.
Krzno je stalno u rastu. U roku od ca 2 do 3 mjeseca izraste posve novi dio krzna. Još iz doba uzgoja činčila za krzno postoje izrazi vezani uz rast krzna koje stalno susrečemo u stručnoj literaturi.
Zrelost krzna je trenutak kada su na cijelom tijelu dlake posve izrasle iz korijena i još ne izlaze nove dlake. Ovo stanje se naziva zrelost krzna, jer je krzno posve jednolično ofarbano. Tada bi krzno bilo spremno za "obradu" :(
Zrelost krzna nastupa više puta - uvijek onda kada je krzno kompletno izraslo, i prije nego što počne iznova rasti. Prva zrelost nastupa još u ranoj dobi i zanimljiva je, stoga i u literaturi navedena - nastupa između 6 i 8 mjeseci, tada se prvi puta određuje forma, veličina i kvaliteta za obradu, jer iduća zrelost nastupa tek tri mjeseca kasnije, između 8 i 12 mjeseca. Nakon toga se odprilike svaka 3 mjeseca, do kraja života obnavlja krzno.
Prve dvije zrelosti su, po izjavama uzgajivača, najkvalitetnije. Krzno nikada više neće ljepše izgledati nego u toj dobi.
Odumrla dlaka se odbacuje, pa kod nekih životinjica strše busenčići takve dlake.
Problematično je krzno koje ne raste ravnomjerno - to znači, kada u donjoj trećini tijela proces zrelosti još nije završen, a u gornjoj trećini na leđima, već započinje idući rast. Tada krzno djeluje neravnomjerno i nelijepo.
Oštećenja u krznu su često poslijedice manjih međusobnih svađa. Činčile mogu odbaciti čuperke krzna, kada ih se zgrabi ili kada se na nečemu zakače. U doba parenja, svađa, krivoga držanja ili nespretno postavljene igračke ili grane za penjanje, mogu nastati takva rasčupana i izčupana mjesta na krznu. Krzno normalno naraste, često čak i brže od normalnog mijenjanja.
Lom dlake ili izgriženo krzno - na krznu najčešće fali gornja trećina dlake. Nekad na cijelom tijelu (vjerojatno jer partner gricka krzno ili se krzno lomi), nekad fali samo sa strane, veće ili manje površine (to često životinje same sebi grizu). Ponekad se može promatrati i odgrizanje ili skračivanje opipnih dlaka ili dlaka na repu, a to obično ima socijalno ponašanje kao uzrok, napr. izraz dominacije. Lom dlake može nastati od više uzroka, a najčešći je kod upotrebe pijeska za kupanje pogrešne granulacije.