Činčile: Problemi sa zubima
Općenito o zubima
Činčile imaju 20 zuba od rođenja - 4 sjekutića i 16 kutnjaka (također poznatih kao "zubi u obrazima"). Gornji sjekutići obično imaju izrast pod pravim kutem, dok su donji istrošeni do određenog dijela.
Odprilike je samo jedna trećina duljine sjekutića vidljiva, a svi su zubi otvorenih korijena, što znači da konstantno rastu otprilike 5-7,5 cm na godinu, tj. ca 5mm u 10 dana, tokom cijelog života činčile. Sjekutići i kutnjaci su odvojeni razmakom koji se zove "diastema", a omogućuje činčili da kontrolira hranu koju je progutala, ili izbacila iz usne šupljine.
Činčile imaju 5 zuba na gornjoj lijevoj, 5 zuba na gornjoj desnoj, 5 zuba na donjoj lijevoj i 5 zuba na donjoj desnoj strani, te svaki zub ima važnu ulogu za održavanje zubala, jer je korektna pozicija suprotnog zuba vitalna i osigurava da se svaki suprotni zub stalno troši. Kutnjaci činčile djeluju kao radna jedinica koja drobi i melje hranu, a sjekutići služe da bi zagrizla u hranu ili da bi se obranila od predatora.
Formula zubi činčile je: 2 x 1/1 (sjekutići), 0/0 (očnjaci), 1/1 (premolarni), 3/3 (molarni).
Činčila ima čvrsti mineralni sloj preko svakog zuba koji se sastoji od željeza, kalcija, fosfora i ostalih minerala u tragovima. Zdrava činčila mora imati tamno narančaste zube i sve svijetlije od toga (tamno žuti - bijeli) pokazuju nedostatak kalcija. Boja naslaga na zubima činčila je važna jer pokazuje direktni udio kalcija koji činčila ima u tijelu i potencijalne buduće probleme sa zubima. Pigmentacija je uvjetovana prisustvom željeza u naslagama, koje je opet uvjetovano količinom kalcija - napr. što više kalcija, tamnije narančasta boja. Od velike je važnosti redovito kontrolirati pigmentaciju zuba činčile, jer boja može varirati ovisno o svakodnevnoj hrani.
U zarobljeništvu činčile pate od mnogih poremećaja zubi, koji su u većini slučajeva izazvani nedovoljnim znanjem vlasnika činčila, neodgovarajućim hranjivim sastojcima i prehranom, nedostatku bitnih materijala za glodanje, povredama i traumama usne šupljine i nedovoljnim promatranjem i njegom činčile.
Simptomi problema sa zubima:
- mokre i vodenaste oči
- guranje šapica u usta
- nedostatak interesa za glodanjem predmeta
- ostavljanje mrvica nakon što je jela pelete
- smanjeni unos sijena
- stenjanje ili cvilenje za vrijeme jedenja
- smanjeni unos hrane i gubitak na težini
- problemi pri pijenju iz pojilice i često struganje zubima
- kvrge ispod očne duplje i ispod kosti vilice (malokluzija)
Malokluzija
Malokluzija je ozbiljno zdravstveno stanje gdje se zbog krivog rasta gornji sjekutići ne poklapaju na donje sjekutiće prilikom glodanja ili žvakanja. Nije kriv položaj sam po sebi problem kod malokluzije, jer se ovaj može korigirati sa redovitim brušenjem zubiju, već činjenica da je malokluzija glavni uzrok "prerastanja korijena" ili kod sjekutića ili kod kutnjaka. Ovo fatalno stanje nastupa kada se korijeni, koji bi trebali rasti ravno gore ili dolje, rastu ukoso. Tokom vremena, korijeni u gornjoj vilici rastu u očnu šupljinu ili nosni prolaz, a donji korijeni urastaju u kosti vilice. Malokluzija se u većini slučajeva može izbjeći, osim ako je uvjetovana genetskim naslijeđem. Kao preventiva, ne bi se smjelo sparivati činčile za koje se zna da imaju bilo kakve anomalije rasta zubi, jer je 50% šanse da će ovu ozbiljnu manu prenijeti na svoje potomke. Skotna činčila bi trebala dobivati dodatne hranjive sastojke, po savjetu veterinara, kako bi se osigurao razvoj zdravih fetusa. Osigurajte činčili zdravu hranu, pelete i visoko kvalitetno sijeno. Pokret žvakanja, od jedne na drugu stranu, koji je potreban da bi sijeno odlomila, pomaže činčili u trošenju kutnjaka jednakomjerno i pruža dovoljno tvrdoće koju činčila koristi kako bi trošila i prednje zube.
Osigurajte da su sva mjesta koja su činčili pružena za istraživanje, sigurna od povreda zubi i predjela vilice, da ne može pasti sa velikih visina, te redovito vršite preglede zuba kod veterinara, najmanje svaka 3 mjeseca. Jednom na godinu se preporučuje izvršiti RTG pregled vilice, jer se nažalost simptomi malokluzije ne ispoljavaju do kasnijih stadija, a rano otkrivena malokluzija, rengenskim pregledom otkriva točno mjesto gdje može započeti liječenje/održavanje korijena..
Prerasli zubi
Prerasli zub je pojačani rast i duljina pojedinačnog zuba, čineći ga nejednakim u odnosu na sve ostale. Prerasli zub nije isto kao produljenje korijena i najčešće je izazvano traumom usta koja izazove pomaknuće zuba, nedostatak ili nedovoljno trošenje zuba, loše zubalo i gubitak zuba. Ako činčila snažno udari predio usta, i to izazove bol, ta bol će je spriječiti da žvače normalno. Činčila će zbog bola izbjegavati korištenje bolnih zuba, te će to dovesti do prejakog rasta pri kojem ne moraju svi zubi istovremeno prerasti na istu duljinu. Gubitak zuba je također jedan od osnovnih uzroka preraštanja suprotnog zuba. Kada činčila troši zube prilikom žvakanja, nepostojanje suprotnog zuba, koji bi se žvakanjem i trenjem jednog od drugog trošio, će uzrokovati rast zuba brže i dulje od ostalih. Nema lijeka za preduge zube, samo držanje situacije pod kontrolom i činčila će morati redovito ići veterinaru na brušenje zuba. Činčilu je potrebno za vrijeme procedure ansestezirati i zadržati jedan dan na kirurgiji, ukoliko je potrebno. Predugi zubi zahtijevaju kontrolu svakih 6 tjedana kako bi se održavala duljina zuba i potreban je oprez zbog stvaranja zubnih šiljaka.
Urasli korijeni
To je ozbiljno i vrlo bolno stanje kada korijeni donjih zubiju uraštaju u viličnu kost ili korijeni gornjih zuba urastaju u nosne šupljine ili očnu duplju. Glavni uzrok preraštanja korijena su krivo postavljeni zubi. To izaziva da zubi rastu pod određenim kutem, a korijeni pod krivim kutem. Krivo postavljeni zubi mogu biti genetski naslijeđeni, malokluzija, gubitak zuba, trauma u predjelu usta, fraktura kosti vilice, nedostatak dobre prehrane za vrijeme fetalnog razvoja i siromašno trošenje zuba, kao nedostatak grančica i/ili kvalitetnog sijena na kojima bi činčila trošila svoje zube, ili izostanak redovite kontrole zuba. Ova situacija je ozbiljna i neliječiva koja može dovesti do nasolakrimalne blokade i u konačnici bude fatalna za činčilu. Jedina prevencija ovog bolnog stanja je pružanje odgovarajuće, zdrave hrane za vrijeme fetalnog razvoja i za cijelog života činčile. Činčili je potrebno nuditi dovoljno tvrdih predmeta kako bi se sjekutići bursili i visoko kvalitetnog sijena različite tvrdoće kako bi se kutnjaci održavali u redu i stalno trošili i brusili na normalnu dužinu. Obavezno izbjegavati povrede njuške, te je stoga potrebno okolinu činčile zaštititi i osigurati sa više etaža kako bi se spriječilo padanje ili skakanje sa prevelike visine.
Zubni šiljci
Šiljate špice zuba zahtijevaju hitnu medicinsku obradu. Zubni šiljci su stanje vezano uz krivo postavljene zube, gdje zubi ne rastu normalno, ravno prema gore i dolje, već se naslanjaju lagano u bilo koju stranu izazivajući time neravnomjerno trošenje zuba. Ovakvo neravnomjerno trošenje uzrokuje stvaranje i formiranje šiljaka, izazivajući posjekotine i povrede usne šupljine i zuba. Povrede se mogu inficirati i izazivaju jake bolove dok činčila jede. Šiljci se moraju odstraniti, a površina izbrusiti od strane stručnog veterinara, jer nema potpunog lijeka za ovaj poremećaj i može se samo držati pod kontrolom stalnim kontrolama i brušenjem. Šiljci će se nastaviti stvarati i činiti probleme činčili, jer ako se stvori jedan, stvarati će ih se više tokom njenog života. Činčilu je potrebno anestezirati za vrijeme ovakve operacije, ali ako se stanje otkrije na vrijeme, i redovito drži pod kontrolom, činčila može svejedno živjeti dug i sretan život.
Gubitak zuba
Potpuni gubitak jednog zuba izaziva probleme suprotnome zubu jer se ne može trošiti pravilno. Bijeli zubi su znak loših, oslabljelih zubi, a što može biti povoljni faktor za gubitak zuba. Ako je činčila imala ozbiljnu povredu usta udarajući glavom prilikom pada, zubi apsorbiraju najjači udarac, te mogu odumrijeti od povrede završetka živca. Zub također može odumrijeti od nepravilne i nedovoljne prehrane koja je bogata šećerima i masnoćama. Jedina prevencija ispadanja zubi je osiguranje najbolje moguće prehrane u fetalnoj dobi i tokom cijelog života činčile. Povrede usta je potrebno izbjegavati osiguravanjem prostora u kojem se činčila kreće postavljanjem više etaža tako da činčila ne može pasti sa visoke visine.
Anomalije kutnjaka
Simptomi
Čudno žvakanje je prvi pokazatelj problema sa kutnjacima. Naročito polagano i pažljivo žvakanje, slinjenje (zaslinjena i mokra bradica), pretjerano žvakanje (pritom se hrana jedva unosi) i neprirodan rast prednjih zubi, upadnu dovoljno rano u oči pažljivom vlasniku činčila. Gubitak na težini, nadutost, općenito lošije stanje činčile i smanjena količina izmeta su također pokazatelji problema koji mogu biti u vezi sa zubima.
Mogući uzroci
Uzroci mogu biti različiti. Ima i naslijeđenih deformacija zubala sa nejednakim trošenjem zubiju. Pri tome se stvaraju špicevi ili mostovi na kutnjacima, koji iritiraju jezik ili obraze te dovode do upala. Kutnjaci se tako ne mogu jednoliko trošiti, srastu zajedno i stvore prepreku u ustima.
Nedostatak sijena, pre mekano sijeno, te uopće krivo hranjenje (prije svega, hranjenje gotovom, suhom hranom) su najčešće razlozi za probleme sa kutnjacima.
Terapija
Životinju je potrebno obavezno odvesti veterinaru. On će prvo pregledati otoskopom prednje i stražnje zube. Kako je stražnji dio usta prekriven sa kožnim naborima, postoji samo mogućnost otoskopom pregledati ili usta otvoriti sa specijalnom polugicom - ali se ova NE koristi na budnoj činčili! Ovo zadnje se samo onda radi kad postoji sumnja da su kutnjaci predugi ili krivo rastu. Ta neugodna procedura se ne smije izvesti bez narkoze , već pod sedacijom, tada se mogu i predugi zubi pobrusiti. Po potrebi treba glavu činčile rentgenski snimit, kako bi se ustanovilo jesu li korijeni zuba krivi ili su se na njima stvorili apscesi. Ako su zubi predugi, treba ih skratiti. Neki veterinari krate zube sa specijalnim kliještima, ali to nije uvijek idealno rješenje, jer pritom zub može prsnuti i zdrobiti se, a i točnu duljinu je nemoguće odrediti. Zube je uvijek potrebno brusiti.
Idući korak bi bio, razmisliti o prehrani. Glavna hrana mora biti visokovrijedno sijeno i zelenilo, tome se dodaju sasušene i svježe mirodijske biljke, zelenilo i grančice za grickanje. Peleti bilo koje vrste, kao i suha hrana ili slatkiši iz dućana se moraju apsolutno skloniti sa jelovnika! Sa zdravnom prehranom se zubi sami po sebi prikraćuju. Ako su pak kutnjaci krivi i svako malo rastu krivo, mora se procedura brušenja ponoviti najkasnije nakon 3 mjeseca. Ako pak zubi rastu prebrzo, tako da se češće od jednom mjesečno moraju brusiti i životinja konstantno loše unosi hranu ili je treba prihranjivati sa kašicama, treba razmisliti, nažalost, o uspavljivanju. Česte narkoze jako opterećuju životinju, u ustima se stvaraju upalni procesi, te životinja trpi velike bolove. O stresu da i ne govorimo.
Pažnja: neke anomalije kod rasta zubi (najviše radi okruglih glavica, pa time i prekratkim čeljustima) su naslijedne, stoga se takve jedinke nikada ne smiju koristiti za rasplod.
Neposredno nakon skraćivanja zubi trpe životinje jake bolove. Nekad se povrijedi sluznica u obrazima ili se čeljust kod obrade previše otvori. Ako činčila nakon obrade zuba ne počne ponovo sam po sebi jesti, pitajte Vašeg veterinara da joj da neko sredstvo protiv boli. Metacam se dobro podnosi i pomogne životinji prvo vrijeme nakon obrade zubi. Ponudite činčili još 1-21 dana kašicu, kako bi ostala pri snazi i dok ne počne ponovo sama jesti. Osim toga je neophodno, barem za neko vrijeme, hranu rezati u trakice, kako bi je lakše i uzela prožvakala - vidi i prehranu kod oboljenja zuba.
Polomljeni ili nenormalno prerasli prednji zubi
Simptomi
Ako Vaša činčila jako polako jede i ispada joj hrana iz usta, hranu samo mukotrpno siše, tj. ne može pravo zagristi, to su sve očiti simptomi problema sa sjekutićima. To bude često popraćeno jačim slinjenjem, neobičnim pokretima čeljusti i kod predugih sjekutića, neprirodan položaj cijele vilice. Svejedno otkriju vlasnici tek kod tjedne kontrole zravlja, polomljene zube.
Mogući uzroci
Trauma je najčešći uzrok slomljenih sjekutića. Najčešće pad pri kojem životinje udare glavom. Često se to desi prilikom združivanja ili pri velikom stresu u grupi, tada si činčile izbijaju zube kada u panici udaraju u zidove. Pri tome pucaju zubi direktno u vilici, prvo su pomični, a kasnije i ispadnu. Neke činčile grizu pojačano žice od kaveza, pa se zakače zubima na žici, i pritom mogu polomiti zube. Ponekad time i korijen toliko iskrive da im ubuduće sjekutići krivo rastu. Uzrok pucanju sjekutića može biti i nedostatak minerala; česta pojava kod vlasnika koji panično, radi krivih informacija na internetu ili krivih savjeta, hrane hranom koja ne sadrži kalcij, pa time dovedu do nedostatka minerala koji je jako štetan po zdravlje činčila. I groznica, tj. ekcem na ustima može biti uzrok mekanih ili polomljenih sjekutića. Zatim može i nedostatak materijala za glodanje biti uzrok predugim ili lomljivim sjekutićima. Jedan drugi uzrok mogu biti i apscesi koji se stvaraju direktno ispod zuba, u vilici, kao i ostale anomalije vilice.
Terapija
Razumljivo je da ćete činčilu sa polomljenim sjekutićima odvesti veterinaru koji će istražiti uzrok tome. Nenormalno izrasli sjekutići moraju se u kratkim razmacima kratiti.
Odkrhnuti sjekutići narastu sami po sebi, a ako su nejednako dugi i troše se u odnosu na suprotne nedovoljno, trebalo bi zube prikratiti na jednu istu duljinu (isključivo sa jednom odvajajućom pločom, a jedino u iznimnim slučajevima sa kliještima). Samo rijetko ne izrastu zubi koji su jednom bili isčupani sa korijenom ili im je korijen prejako bio ostećen. Ako je samo jedan sjekutić pogođen, morate dobro promatrati suprotne, te ih po potrebi kod veterinara skraćivati. Ako su zubi u vilici polomljeni, treba ranu neko vrijeme sa mlakom kamilicom ispirati kako bi se očistila i kako bi se spriječile infekcije.
Prehrana kod problema sa zubima
Ovdje treba razlikovati činčile čiji korijenski kanali već urastaju u desni ili čeljust i činčile koje u ustima imaju “samo” vrhove zuba, ali je čeljust još uvijek čitava i netaknuta.
U slučaju retrogradnog rasta zuba, odnosno kada zubi "rastu" u krivom smjeru, a korijen zuba se gura sve dublje u čeljust, vlasnik mora biti svjestan da je jedino što može učiniti je to da život svojoj životinji olakša i produži, ali lijek nije moguć. U "pravom" trenutku, činčila mora biti eutanazirana.
Čak i kod retrogradnog rasta zuba morate dobro paziti na pravilno hranjenje kako bi se rast u čeljust što više usporio. Ali upaljeni zubi i čeljusti također se ublažavaju pravilnom hranom, a žvačne površine se bolje troše.
Koncentrirana hrana
S jedne strane, koncentrat mora biti dovoljno bogat da spriječi daljnje mršavljenje ili povećanje težine, as druge strane njegova konzistencija mora biti primjerena i prilagođena zubatim činčilama kako pritisak na korijenje ne bi bio prevelik.
Ovisno o oboljenju, trebali biste pribjeći najmekšoj mogućoj koncentriranoj hrani, tj.
- vrlo male i mekane sjemenke koje se mogu progutati
- pelud
- meke sjemenke koje ne stvaraju visok pritisak žvakanja kao što su pinjoli, sjemenke suncokreta, listići badema; po potrebi pahuljice prosa
- određeno meko povrće (rajčica, paprika)
Tome se doda:
- svježe voće svih vrsta, posebno jabuke, kruške, razno bobičasto voće
- Razne visokokvalitetne ili domaće kašice (samo po potrebi - posebno potrebno odmah nakon sanacije zuba dok se novi zubi ne prilagode i činčila ponovno navikne; međutim, neke je činčile potrebno svakodnevno hraniti u poodmakloj fazi - sve dok je potrebno samo 1-2 puta dnevno i ako je životinja inače aktivna i bez boli, to je još uvijek prihvatljivo)
Međutim, trebali biste izbjegavati tvrđe pelete, ekstrudate, tvrde sjemenke, žitarice i tvrdo sušeno povrće. Ovu hranu činčila uvelike lomi i toliko je tvrda da postoji veći pritisak na zube i čeljust. To uzrokuje bol životinjama i potiče korijenske kanale da dalje i brže rastu u čeljust.
Činčile bez anomalija čeljusti i s nedovoljno istrošenim površinama za žvakanje trebaju primati vrlo malo koncentrirane hrane. Količina ovisi o težini i ukupnoj uhranjenosti životinja. Mnoge činčile uopće ne trebaju koncentriranu hranu i na taj način mogu održavati svoju težinu - pod uvjetom da se hrane primjereno svojoj vrsti raznolikom mješavinom sušenog bilja, grančica, sijena i svježe hrane. Ako životinje gube na težini, ionako imaju malu tjelesnu težinu ili ako prehrana nije dovoljno raznolika, treba nastaviti s davanjem koncentrirane hrane. Najprije možete probati 1 čajnu žličicu koncentrirane hrane po životinji dnevno dva puta tjedno, zatim prilagodite količinu ako je potrebno.
Gruba i svježa hrana
Nadalje, iznimno je važno da svaki stomatološki pacijent jede puno svježe hrane (grančice, začinsko bilje, trave, cvijeće, lišće, pupoljci, voće, povrće) i grube hrane (suho bilje, cvijeće, lišće, sijeno) te da ih uvijek ima na raspolaganju , jer samo to osigurava dostatno trošenje zuba i probava ostaje stabilna. Što više činčila jede, to je bolje trošenje zuba i može jesti puno samo ako ne jede koncentriranu hranu. Glodavci mogu jesti puno grube i zelene hrane, a da se brzo ne zasite... puno jesti, puno žvakati, puno posla za zube = puno abrazije zuba!
