Činčile: Kastracija

Višeznačnost

Sterilizacija = transekcija jajovoda (w); Presijecanje ili podvezivanje sjemenovoda (m; kod muškaraca se zove vazektomija)
Kastracija = gonadektomija (uklanjanje spolnih žlijezda), razlikujemo:

Orhiektomija = uklanjanje testisa kod mužjaka
Ovarioerektomija = uklanjanje jajnika kod ženke

Također moguće:

Histerektomija = uklanjanje maternice
Ovariohisterektomija = uklanjanje jajnika i maternice

Važno je znati:

- Veterinari ne steriliziraju činčile ni jednog spola
- Ovariohisterektomija, histerektomija i ovarioreektomija u ženki se rade samo ako je medicinski neophodno
- Najčešći oblik intervencije je kastracija mužjaka, odnosno orhiektomija/uklanjanje testisa

Kod mužjaka:

• Izbjegavanje potomstva
• Rana kastracija kako bi mužjak ostao u obitelji/u mješovitoj grupi
• Bolesti unutarnjih genitalnih organa
• Povećanje socijalne kompatibilnosti ako je mužjak pod snažnom kontrolom hormona (napomena: ako se mužjak već posvađao sa svojim muškim partnerom, kastracija više neće pomoći)

Kod ženki:

• Rak maternice ili jajnika
• Prijeteće krvarenje iz maternice, osobito nakon poroda, i druge tegobe tijekom ili nakon trudnoće i poroda
• Teška upala u području unutarnjih spolnih organa koja se ne može kontrolirati na drugi način (kronična upala maternice)
• ciste
• Česta lažna trudnoća praćena promjenom ponašanja kao što su agresivnost i veliki stres (rijetko)

Rana kastracija

= Kastracija prije početka spolne zrelosti, tj. između 12 i 16 tjedana i težine od najmanje 300g

Prednosti:

Često bolja tolerancija, čak i prema drugim mužjacima; uravnoteženija priroda
Nije potrebno odvajanje od spolno zrelih partnera, pa stoga nije potrebna ni ponovna socijalizacija

Nedostaci:

Ozbiljne smetnje u hormonskoj ravnoteži, zbog čega se sumnja da mogu dovesti do poremećaja rasta ili eventualno drugih poremećaja povezanih s hormonima (nije dokazano)
Životinja nije u potpunosti odrasla i možda još nije u potpunosti razvila svoj karakter

Kasna kastracija

= Kastracija nakon početka spolne zrelosti ili nakon što su potomci proizvedeni jednom ili više puta

Prednosti:

Životinja je potpuno razvijena, fizički i psihički

Nedostaci:

Vrlo rijetko: nakon kasne kastracije životinja može postati psihički bolesna, npr. razviti probleme u ponašanju kao što su depresija ili agresija i stoga postati fizički bolesna (posljedica npr. gubitak težine)
Pacijent mora biti odvojen od spolno zrelih partnera najmanje 3 tjedna, što može zahtijevati resocijalizaciju (= stres ili se životinje više ne slažu nakon operacije)

Prije kastracije

Prije operacije potrebno je obaviti preliminarni pregled:

O samom zahvatu

• Vlasnik prije operacije mora potpisati pristanak kojim između ostalog potvrđuje da je upoznat s mogućim rizicima
• Svaki veterinar je specijaliziran za jednu vrstu anestezije za male životinje, postoje plinska, injekcijska i kombinirana anestezija - nijedna od te tri nije bolja niti lošija od druge, samo je bolje prije operacije pitati koliko je chinova veterinar već kastrirao i kolika je dosad bila smrtnost među kastriranim pacijentima
• Neki veterinari zašiju vanjske kastracijske rane, neki ih samo "zalijepe" (iako se to radi samo kod mužjakea)
• Veterinar bi trebao vratiti pacijenta vlasniku tek kada je potpuno budan

• Ako je mužjak prije operacije već bio spolno zreo, mora živjeti odvojeno od ženki najmanje 3 tjedna, po mogućnosti 6 (informacije/preporuke o duljini odvajanja jako se razlikuju od veterinara do veterinara: preporučuje se 2-8 tjedana); činčile koje se već poznaju najbolje je smjestiti jednog do drugog (kavez do kaveza) da se međusobno njuše, vide i čuju da ih ne morate poslije resocijalizirati jer životinje možda neće razumjeti jedno drugo nakon faze odvajanja
• Ako ste rano kastrirali mladu činčilu, trebali biste ga odvojiti od ženki dok ponovno ne bude mogao sigurno trčati i skakati - isto općenito vrijedi i nakon operacije: tek kada se činčila ponovno može normalno kretati, treba ga pustiti natrag svojim vršnjacima
• Činčila se ne smije kupati u pješčanoj kupki dok rane ne zacijele i mora se držati na ručnicima ili dekama od flisa.Također treba pripaziti na higijenu i mijenjati podnu prostirku 1-2 puta dnevno; Možete koristiti i grube, mekane strugotine jer djeluju dezinficirajuće, ili uopće ne koristiti jastučiće, samo posudice za pišanje s strugotinama
• Životinja bi trebala jesti i piti najkasnije sljedeći dan, čak i vrlo male količine, inače je morate potaknuti da jede i po potrebi joj dati dodatnu hranu. Normalno je da životinje jedu malo ili u početku ništa nakon anestezije, lijekova ili bolova; Sva hrana, uključujući poslastice, uvijek treba biti velikodušno ponuđena
• Mnoge činčile nakon operacije vole ležati na termoforu ili pod crvenom lampom (napomena: nemojte zračiti cijeli kavez, životinja također mora moći pobjeći od vrućine)
• Treba inzistirati na lijeku protiv bolova (Meloxicam) za operiranu životinju!